“Data exchange” service offers individual users metadata transfer in several different formats. Citation formats are offered for transfers in texts as for the transfer into internet pages. Citation formats include permanent links that guarantee access to cited sources. For use are commonly structured metadata schemes : Dublin Core xml and ETUB-MS xml, local adaptation of international ETD-MS scheme intended for use in academic documents.
Export
Koprivica, Nenad, 1978-
Politički uslovi integracije Zapadnog Balkana u EU
- poseban osvrt na Crnu Goru -
Autorstvo-Nekomercijalno-Bez prerade 3.0 Srbija (CC BY-NC-ND 3.0)
Academic metadata
Phd. theses
Društveno-humanističke nauke
doktor nauka - političke nauke
Univerzitet Crne Gore
Fakultet političkih nauka
Studijski program Međunarodni odnosi
Other Theses Metadata
Political conditions of the Western Balkans’ Integration in the EU - A Special Review on Montenegro
[N. Koprivica]
PDF/A (277 listova)
Vukadinović, Radovan (mentor)
Đurović, Gordana, 1964- (član komisije)
Vukićević, Boris, 1983- (član komisije)
Đukanović, Dragan (član komisije)
Ovom disertacijom, uz razumijevanje procesa širenja EU, nastoji se objasniti njegov značaj za transformaciju geopolitičkih, geostrateških i geoekonomskih odrednica regiona Zapadnog Balkana, vrednovati uticaj procesa na stabilnost i sigurnost u Evropi, te predvidjeti buduće smjernice širenja, koristeći se hipotezama zasnovanim na savremenim teorijama međunarodnih odnosa. U osnovnoj hipotezi se ističe kako je širenje EU kompleksan proces obilježen prevagom strateških nad političkim kriterijumima primanja u članstvo. U ovom trenutku, široko rasprostranjena zabrinutost po pitanju bilo kakvog daljeg proširenja, koja se očituje u unutrašnjoj politici država članica EU, rizikuje slabljenje najefikasnijeg oruđa koje EU ima u odnosu na ovaj problematični region. Kada govorimo o prijemu zapadno- balkanskih država, EU nije razvila jasnu strategiju narednog proširenja. Pomoćna hipoteza se odnosi na činjenicu da se model integracije (konvergencija) i moć preobražaja EU sada ne događaju, kao što je bio slučaj u državama Centralne i istočne Evrope. Proces proširenja EU i njene politike spram balkanskih država su dio generalnog okvira opšte spoljne politike EU, koja ima institucionalne nedostatke, kao i druge izazove u slučajevima kada je potrebno definisati zajednički interes država članica.
U fokusu pažnje je region Zapadnog Balkana i analiza njegovih perspektiva ulaska u EU, sa akcentom na evropsku perspektivu Crne Gore. Ne postoji teorija koja bi u cijelosti mogla objasniti proces širenja. Zato je cilj disertacije da analizira složenost procesa proširenja kroz dioptriju tri teorijska pristupa na osnovu kojih se može odgovoriti na glavna istraživačka pitanja disertacije i koje potom omogućavaju komparativnu analizu procesa integracije EU. Glavno istraživačko pitanje o postojanju kredibilne strategije o proširenju EU na zemlje Zapadnog Balkana, prožima se kroz cijeli rad.
Cijenimo da je kroz rezultate istraživanja moguće potvrditi postavljenu hipotezu, jer analiza procesa proširenja dokazuje da EU nije razvila jasnu strategiju narednog proširenja. Iz analiziranih slučajeva se zaključuje da se evropska integracija Zapadnog Balkana zasniva na uzajamnom interesu i EU i datih država jer bez Zapadnog Balkana u EU proces ujedinjenja će ostati nedovršen. To su činjenice koje ilustruju veliku potrebu za reformom politike EU u regionu zapadnog Balkana. Glavni cilj doprinosa EU ka stabilnosti regiona jeste da se ovaj region, što je prije moguće, uključi u proces proširenja EU nakon 2013. godine. Nakon šest talasa proširenja, za preostale evropske zemlje koje su van EU, posebno za zemlje Zapadnog Balkana u koje spada i Crna Gora, ulazak u EU se postavlja kao jedino razumno rješenje. Pozicija i veličina Crne Gore, ali i realpolitika, ukazuju da je svrsishodnije i sigurnije Crnoj Gori kad je u društvu država članica EU. Ukoliko se Crna Gora suštinski i vrijednosno ne usmjeri ka zapadu, to bi bila istorijska greška koja bi uticala i na njen opstanak i razvoj.
This dissertation, with an understanding of the EU enlargement process, seeks to explain its importance for transforming the geopolitical, geostrategic and geoeconomic determinants of the Western Balkans region (WB), evaluate the impact of the process on stability and security in Europe, and predict future enlargement guidelines, by using hypotheses based on international relations’ contemporary theories. The basic hypothesis points out that EU enlargement is a complex process marked by the predominance of strategic over political criteria for membership. Widespread concerns about any further enlargement, which are reflected in the current internal policies of EU member states, risk weakening the most effective tool the EU has in relation to this troubled region. When it comes to the WB’ states accession, the EU has not developed a clear strategy for the next enlargement. The subsidiary hypothesis refers to the fact that the model of integration (convergence) and the EU transformative power are not happening now, as was the case in the Central and Eastern Europe’ countries. The EU enlargement process and its policy towards the region are part of the general framework of the EU's overall foreign policy, which has institutional shortcomings, as well as other challenges when it is necessary to define the common interest of the member states. The focus is on the WB region and the analysis of its EU accession prospects, with an emphasis on Montenegro's European perspective. There is no theory that can fully explain the enlargement process. Therefore, the aim of the dissertation is to analyze the complexity of the enlargement process through three theoretical approaches based on which the main research questions can be answered and which then enable a comparative analysis of the EU integration process. The main research question on the existence of a credible strategy for EU enlargement to the countries of the WB spreads over the entire paper.
The research results can confirm the hypothesis because the analysis of the enlargement process proves that the EU has not developed a clear strategy for the next enlargement. From the analyzed cases, it can be concluded that the European integration of the WB is based on the mutual interest of both the EU and the given countries, because without the WB in the EU, the unification process will remain unfinished. These are the facts that illustrate the great need for reform of EU policy in the WB region. The main goal of the EU's contribution to the stability of the region is to include it in the EU enlargement process after 2013 as soon as possible. After six waves of enlargement, for the remaining European countries outside the EU, especially for the countries of the WB, including Montenegro, joining the EU is set as the only reasonable solution. The position and size of Montenegro, as well as realpolitik, indicate that it is more purposeful and safer for Montenegro when it is EU member state. If Montenegro does not essentially and value-wise turn to the west, it would be a historical mistake that would affect its survival and development.
proces proširenja EU, kriterijumi pristupanja, Zapadni Balkan, EU, Crna
Gora, kondicionalnost
the enlargement process, accession criteria, Western Balkan, EU, Montenegro, conditionality
341.217(4-672EU:497-15)(043.3)
Serbian
23925252
Tekst.
Ovom disertacijom, uz razumijevanje procesa širenja EU, nastoji se objasniti njegov značaj za transformaciju geopolitičkih, geostrateških i geoekonomskih odrednica regiona Zapadnog Balkana, vrednovati uticaj procesa na stabilnost i sigurnost u Evropi, te predvidjeti buduće smjernice širenja, koristeći se hipotezama zasnovanim na savremenim teorijama međunarodnih odnosa. U osnovnoj hipotezi se ističe kako je širenje EU kompleksan proces obilježen prevagom strateških nad političkim kriterijumima primanja u članstvo. U ovom trenutku, široko rasprostranjena zabrinutost po pitanju bilo kakvog daljeg proširenja, koja se očituje u unutrašnjoj politici država članica EU, rizikuje slabljenje najefikasnijeg oruđa koje EU ima u odnosu na ovaj problematični region. Kada govorimo o prijemu zapadno- balkanskih država, EU nije razvila jasnu strategiju narednog proširenja. Pomoćna hipoteza se odnosi na činjenicu da se model integracije (konvergencija) i moć preobražaja EU sada ne događaju, kao što je bio slučaj u državama Centralne i istočne Evrope. Proces proširenja EU i njene politike spram balkanskih država su dio generalnog okvira opšte spoljne politike EU, koja ima institucionalne nedostatke, kao i druge izazove u slučajevima kada je potrebno definisati zajednički interes država članica.
U fokusu pažnje je region Zapadnog Balkana i analiza njegovih perspektiva ulaska u EU, sa akcentom na evropsku perspektivu Crne Gore. Ne postoji teorija koja bi u cijelosti mogla objasniti proces širenja. Zato je cilj disertacije da analizira složenost procesa proširenja kroz dioptriju tri teorijska pristupa na osnovu kojih se može odgovoriti na glavna istraživačka pitanja disertacije i koje potom omogućavaju komparativnu analizu procesa integracije EU. Glavno istraživačko pitanje o postojanju kredibilne strategije o proširenju EU na zemlje Zapadnog Balkana, prožima se kroz cijeli rad.
Cijenimo da je kroz rezultate istraživanja moguće potvrditi postavljenu hipotezu, jer analiza procesa proširenja dokazuje da EU nije razvila jasnu strategiju narednog proširenja. Iz analiziranih slučajeva se zaključuje da se evropska integracija Zapadnog Balkana zasniva na uzajamnom interesu i EU i datih država jer bez Zapadnog Balkana u EU proces ujedinjenja će ostati nedovršen. To su činjenice koje ilustruju veliku potrebu za reformom politike EU u regionu zapadnog Balkana. Glavni cilj doprinosa EU ka stabilnosti regiona jeste da se ovaj region, što je prije moguće, uključi u proces proširenja EU nakon 2013. godine. Nakon šest talasa proširenja, za preostale evropske zemlje koje su van EU, posebno za zemlje Zapadnog Balkana u koje spada i Crna Gora, ulazak u EU se postavlja kao jedino razumno rješenje. Pozicija i veličina Crne Gore, ali i realpolitika, ukazuju da je svrsishodnije i sigurnije Crnoj Gori kad je u društvu država članica EU. Ukoliko se Crna Gora suštinski i vrijednosno ne usmjeri ka zapadu, to bi bila istorijska greška koja bi uticala i na njen opstanak i razvoj.